Svesno partnerstvo je odnos dva bića koja ne samo da su na konstanstnom putu osvešćivanja sebe, već su i dovoljno hrabra da preuzmu odgovornost za sve ono čega, na tom putu, postaju svesna..
Ne moraš kako bi 'trebalo', već kako hoćeš i želiš.
Nemoj kako misliš, već kako i osećaš da ti je potrebno.
Često se podsećamo na to da smo svi u svojoj suštini čista ljubav. Ali, koliko je bitno to što jesmo, ako to i ne živimo..?
Kako možemo raditi na sebi kad nismo u mogućnosti da idemo na psihoterapiju?
Ljubav, pa čak i bezuslovna ljubav, nisu dovoljne da bismo u ovozemaljskom svetu živeli jedan zdrav i ispunjavajući partnerski odnos.
Sreli smo se kada nije bilo naše vreme,
i kada smo bol nosili u srcima..
Često mi se klijenti žale kako imaju doživljaj, odnosno strah da će propustiti nešto u životu i/ili da već propuštaju..
Paradoksalna teorija promene kaže da promena nastaje kada čovek postane ono što jeste, a ne kada pokušava da postane ono što nije.
Slobodni smo da živimo ono što želimo tek kada to sami sebi dozvolimo.
To znači da biramo da živimo autentično, prema istinskim potrebama našeg bića.
Mi nismo zarobljeni sopstvenom realnošću već našom verom da drugačija ne može biti.
Da li vam je poznata rečenica: "Neću da ga zovem, ne bih da ga uznemiravam." ili "Volela bih to i to da radim, ali toliko ljudi to već radi.. nema šanse da se probijem.." i sl.?
Verovatno ste se često nalazili u situacijama kada je bilo teško doneti odluku. Pošto je odlučivanje proces kao i sve ostalo što se dešava u nama, potrebno je da ga ispoštujemo i da ne žurimo sve dok nemamo jasnoću.
Kada bi mama rekla svojoj devojčici: 'Kako ti je lepa kosa.' Ona bi odgovorila 'Znam'. Kada bi joj rekla, 'kakav divan crtež', ona bi rekla 'Znam'.
Ko smo mi
kad izađemo iz uloga,
kad siđemo sa pozicija,
kad na kratko pustimo sva svoja
Jedna od najvažnijih, a možda i najtežih lekcija sa kojom se srećemo u životu je da spoznamo sopstvenu vrednost. Da budemo slobodni od mišljenja i očekivanja drugih i da pronađemo hrabrost da pratimo potrebe svog autentičnog bića.
Neko će te voleti takvu kakva jesi.
Voleće te duboko, nežno i lako.
Odeš na kraj sveta i vratiš se.
Dugo misliš da je mir ili dom negde drugde.
Negde gde ti više prija, negde gde se tvoja duša radije igra..
Tragaš za tim osećajem..
Sve dok jednog dana ne spoznaš da je tvoj dom u tebi i u svemu onome zbog čega zatreperiš..
(u stvari.. Duša je u telu, ali je slobodna. Ona je uvek slobodna.. Ona je kao smiraj na kraju dana..razliven po nebu u svim onim ugasitim bojama...da, baš tako je i Duša razigrana i svoja..)
U ovoj tišini,
u ovom čudnom stanju,
poželim da stvaram..,
a onda osetim kako mi duša negde
tumara..