Znam

Znam

Kada bi mama rekla svojoj devojčici: 'Kako ti je lepa kosa.' Ona bi odgovorila 'Znam'. Kada bi joj rekla, 'kakav divan crtež', ona bi rekla 'Znam'.

Kada bi joj rekla, 'Ma jel ti znaš koliko ja tebe volim?', ona bi rekla 'Znam', ali bi želela da čuje koliko..

Kada bi joj rekla da baš dobro pleše i tada bi rekla 'Znam' ili 'Ja sam to već znala'.

A mama bi... nakon svakog devojčicinog 'Znam' pomislila 'Pa da, dete zna. Samo kad odraste mnogo toga zaboravi..', a onda bi ovu misao stigla sledeća..'a možda je i moja devojčica takva.. prosto Zna', jer ja volim da je pohvalim..

Međutim, kad su mama i ćerka bile kod lekara srele su jednog dečaka. Imao je šarenu pamučnu masku skrojenu maminim ili bakinim rukama. Mama od devojčice mu je rekla: 'Jao, pa baš ti je lepa maska!' A on je brzo kao iz topa, rekao ono poznato 'Znam', sa osmehom na licu..

Međutim, njegova mama ga je ispravila, kao što bi i svaka mama uradila, pa mu je rekla: 'Sine, reci Hvala..'

Kada su mama i devojčica krenule kući, devojčicina majka je pomislila:

'U redu je to *Hvala*, ali nije zgodno kada se dragoceno *Znam* zaboravlja..'

Eto, tako je detetovo 'Znam' pomoglo majci da se seti da i ona Zna..

*

*

..i ti Znaš. To *Znam* je u svakom od nas.

Seti se da živi u središtu tvog unutrašnjeg deteta.. da te na razne načine doziva i da zna mnogo o sebi, o svetu i o drugima..