Paradoksalni put blizanačkih duša

Paradoksalni put blizanačkih duša

Sreli smo se kada nije bilo naše vreme,

i kada smo bol nosili u srcima..

Kada sam tražila smisao za ono što

me je nadilazilo...i kada sam mislila, da mi u suštini nije potrebno ništa..

...paradoksalno, život mi je doneo tebe.. da bih bolje spoznala ljubav i sebe.. i dušu našu koja nas spaja..

 

Počeli smo da se ogledamo, ja u tebi i ti u meni..i kao da smo se vratili kući, a da se još nismo ni 'upoznali'..

Dve duše koje nisu znale da neće želeti da žive jedna bez druge..

Dve duše koje dišu zajedno,

ali paradoksalno, nisu polovine..

One su dve celine, svoje i dovoljne..

..koje se koračanjem ka celovitosti,

 mogu spojiti u ovozemaljskoj ravni..

 

Paradoksalno..

što smo se više udaljavali,

to smo bivali sve bliži,

Što sam te više od sebe sklanjala,

to te je duša upornije vraćala,

Što smo se dublje voleli,

to smo bili sve slobodniji..

 

A izazovi, okolnosti .. što su bivali teži,

trebalo je snažnije verovati..

.. i u Božije naručje se pustiti..i potpuno prepustiti..

 

Istina je.. kada produbiš veru,

imaš celi kosmos uz sebe...

Ali, paradoksalno..on ne može ništa umesto tebe..

 

Tvoje je da otpustiš strahove i agoniju,

da osvetliš sopstvenu dušu,

da pustiš svoju iskru nebesku,

da peva jedinstvenu melodiju,

da spoznaš iluziju,

da otključaš Istinu svoju

i da veruješ svome srcu..

čak i kad šapuće..

čak i kad ga niko ne razume..

 

U toj Istini se oslobađaš.. i sa svojom dušom se stapaš..

>> 1+1=1