To znači da biramo da živimo autentično, prema istinskim potrebama našeg bića.

Često mi se klijenti žale kako imaju doživljaj, odnosno strah da će propustiti nešto u životu i/ili da već propuštaju..

Kako možemo raditi na sebi kad nismo u mogućnosti da idemo na psihoterapiju?

(u stvari.. Duša je u telu, ali je slobodna. Ona je uvek slobodna.. Ona je kao smiraj na kraju dana..razliven po nebu u svim onim ugasitim bojama...da, baš tako je i Duša razigrana i svoja..)

Kada govorimo o strahovima, akcenat je obično na tome kako da ih se oslobodimo jer nas sputavaju, ograničavaju i sl.