O ljubavi

O ljubavi

Ja ću doći da te poljubim, eto tek tako,
u rame, u obraz,
jer te baš volim jako.
Ne mora da postoji neki razlog važan,
ne mora da postoji ni razlog nevažan,
kad želiš da ljubiš i da snažno grliš.

Ja sam 'mala hodajuća ljubav'
tako mi tepa moja mama,
jer kad poljubim mamu,
ja poljubim redom i tatu i baku..
'Hodaš i voliš'..,
ali možeš da voliš i dok stojiš,
i dok žmuriš, i dok negde daleko ploviš..
Kada voliš, ti u stvari zaista postojiš.

Da li i školjke vole, i one stare lađe,
što na dnu okeana sanjaju da ih neko pronađe..?
Da li je ljubav svuda, i u malim bubama,
i u dalekim zvezdama? Možda zvezdice trepere, kada su zaljubljene?

Hajde da slušamo zvuk cipela
dok gazimo po lišću i snegu,
te zvuke bi sva deca volela,
samo se ne sete da ih osluškuju.
Puno toga možeš da voliš,
ako srce svoje otvoriš..

Ja volim kad zajedno radimo i neke male obične stvari,
kad izmišljamo blesave reči
i skačemo trapavo u bari.

Da li je ovo pesma o ljubavi ili o zajedničkim trenucima u kojima smo srećni?
Da li je ljubav svima jasna?
Da li ljubav može da šapuće?
Da li i ljubav ima prezime?
Možda je i ljubav zaboravila ko je i šta je.. u nekoj zbunjenoj glavi..
Možda sedi negde i čeka, da se srcu vrati..


Autor pesme: Maja Atanasijević